U
organizaciji Narodne biblioteke „Ljubiša Đenić” iz Čajetine, u Trstu je 24. septembra otvorena izložba posvećena armijskom đeneralu Krsti Smiljaniću, jednom od najznačajnijih srpskih vojskovođa u Prvom svjetskom ratu. U prisustvu Ljubomira Mirkovića, konzula Republike Srbije u Trstu, inače predsjednika Pravoslavne crkvene opštine Trst, delegacije oštine Čajetina i brojnih članova srpske zajednice u ovom gradu i italijanskih građana, izložba je otvorena u sali Srpske pravoslavne crkve Svetog Spirodina u centru Trsta. O životu i radu Krste Smiljanića govorili su autor izložbe Snežana Đenić i Miloje Rajović, predsjednik Skupštine opštine Čajetina. Snežana Đenić je autor i izuzetne monografije „Đeneral Krsta Smiljanić: hronika jednog viteškog života”.
Đeneral Krsta Smiljanić je komandovao Drinskom divizijom koja je probila front na Kajmakčalanu i prva u pobjedničkom pohodu stigla na tlo Srbije, a ostaće upamćen po svojoj naredbi, kada je svojim saborcima komandovao: „Vojsko, za mnom, u juriš za slobodu Srbije!” Za svoje vojničke zasluge Smiljanić je odlikovan sa tri Karađorđeve zvezde, Takovskim krstom, Ordenom belog orla, Ordenom Svetog Save, Ordenom jugoslovenske krune i još 13 domaćih i čak 15 stranih odlikovanja – Crnogorskim Danilovim ordenima četvrtog i drugog reda, Ordenom rumunske zvezde i Ordenom rumunske krune, grčkim Ordenom Svetog spasa, Iranskim ordenom, tri francuska ordena, dva engleska ordena, italijanskim, belgijskim, poljskim i češkim ordenom. Njegovi Zlatiborci su mu 2008. godine u turističkom centru ove planine podigli monumentalni spomenik, rad akademskog vajara Branka Tijanića.
Krsta Smiljanić je rođen 29. decembra 1868. godine u zlatiborskom selu Ljubišu, a preminuo je 14. maja 1944. u njemačkom zatočeništvu, u kućnom pritvoru u Beogradu. Između dva rata bio je i ban zetske banovine i senator. Neposredno pred početak Drugog svjetskog rata đeneral Smiljanić odlazi u rodni Ljubiš, ali ga njemačka komanda tamo pronalazi, odvodi u Beograd i stavlja u kućni pritvor, kako svojim ogromnim ratnim iskustvom ne bi pomogao Narodno-oslobodilačkom pokretu u borbi protiv fašističkog okupatora.
Na početku svoje blistave vojničke karijere, tokom Prvog balkanskog rata, Krsta Smiljanić je bio saradnik vojvode Radomira Putnika, a po završetku Drugog balkanskog rata predsjednik Vlade Nikola Pašić uvrstio ga je u sastav delegacije na mirovnim pregovorima u Bukureštu. U Prvom svjetskom ratu on je sa Drinskom divizijom učestvovao u ratnim operacijama na tlu Srbije i povlačenju preko Crne Gore i Albanije. Ogromna je njegova zasluga što je uspio da oporavi desetkovanu i potpuno demoralisanu vojsku, da je motiviše u skoro nemogućim uslovima, i da krene u osvajanje kajmakčalanskog masiva i konačno oslobođenje Srbije. Borci Drinske divizije su u do tada nezabilježenom pobjedničkom naletu probili dobro utvrđen neprijateljski front na Kajmakčalanu i ušli na tlo Srbije, goneći neprijatelja ispred sebe. Tada im je, međutim, stigla naredba potpuno iscrpljenog i već bolesnog đenerala:
„Junaci, usled bolesti moram vas ostaviti. U ovome času meni je jedina utjeha što se rastajem sa vama na svetoj zemlji slobodne Srbije gdje vi, junaci, prvi od sve srpske vojske kročiste nogom i koju vi prvi cjelivaste. Na vašoj besprimjernoj hrabrosti i požrtvovanju ja vam izjavljujem duboku zahvalnost, a u ovom trenutku imam samo jednu toplu želju – da vas u vašem sa slavom i čašću otpočetom maršu ka domovini vašoj i dalje prati dosadašnja sreća, i da oko vaših zastava opletete nove vijence vječite i neumrle slave. Pred sjenima vaših drugova, palih na krvavim razbojištima, sa poštovanjem i pobožnošću, klanjam se. Neka im je za sva vremena i sve vjekove slava. Neka budu lake rane ranjenicima. Naprijed u krvavi boj, sokolovi moji. S Bogom, vitezovi moji”.
Snežana Đenić u monografiji o đeneralu Krsti Smiljaniću bilježi jedan posve neobičan detalj koji govori o razmjerama borbe koja se vodila na Kajmakčalanu, nazvanom Vrata Srbije i Kapija Srbije. Najviši vrh preko koga su srpski junaci krenuli u konačan proboj i oslobađanje otadžbine, bio je visok 2.525 metara. Tokom ogorčenih borbi, piše Snežana Đenić, u jednoj od najznačajnijih i najveličanstvenijih borbi srpske vojske, artiljerijska vatra je potpuno „zbrisala” četiri metra ovog planinskog vrha. Danas je njegova visina 2.521 metar.
Srpski pjesnik Aleksa Šantić je 1920. godine ovjekovječio borbu na Kajmakčalanu. Napisao je pjesmu „Kajmakčalan”, posvećenu svim srpskimm junacima stradalim na ovom prostoru i sahranjenim u zajedničkoj spomen-kosturnici.
Svetislav Tijanić